Hum, „najmanji grad na svijetu”, i Aleja glagoljaša

Hum za sebe kaže da je najmanji grad na svijetu, i kad stojite unutar njegovih zidina, teško je proturječiti. Ima tek nekoliko ulica, trg, dvije crkve, ložu i šačicu kamenih kuća, a sve je to opasano prstenom zidina na vrhu brda u zelenoj unutrašnjosti Istre, nedaleko od Buzeta. Stalne stanovnike broji u desecima, a ne u stotinama. Ipak, Hum je oduvijek bio grad, a ne selo, sa svojim zidinama, svojim vratima i svojim županom, i do toga drži.

Zašto se Hum zove gradom?

Hum je nastao kao utvrđeno naselje u srednjem vijeku i zadržao gradske ustanove: zidine, vrata, ložu za javne poslove i župnu crkvu. Prema jednoj predaji Hum je sagrađen od kamenja koje je preostalo nakon što su divovi podigli gradove doline Mirne, pa je zato ispao tako malen. Legenda je dražesna, ali stvarna je priča dobro poznata u unutrašnjosti Istre: obrambena zajednica na brdu koja je ostala mala i nikad nije morala rasti izvan svojih zidina.

Jedan običaj pokazuje koliko Hum ozbiljno shvaća svoj građanski život. Svake godine Humljani biraju župana, a glasovi se po tradiciji bilježe urezima u drveni štap zvan rovaš. Izbore prati slavlje i to je i danas jedan od najosobitijih lokalnih običaja u Istri.

Što vidjeti u Humu

U grad se ulazi kroz gradska vrata čija su teška, bakrom obložena krila ukrašena medaljonima s motivima kalendara i ručkama u obliku volovskih rogova. Unutra je grad toliko zbijen da ga možete razgledati za pola sata; užitak je u tome da usporite.

• Župna crkva. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije potječe s početka 19. stoljeća. Njezin zvonik, mnogo stariji, imao je i obrambenu ulogu.
• Crkva svetog Jeronima. Mala romanička crkva uz groblje, poznata po srednjovjekovnim zidnim slikama i natpisima na glagoljici.
• Loža. Mjesto gdje su se nekoć obavljali javni poslovi grada, uz glavnu ulicu.
• Zidine i pogled. S rubova grada pogled se otvara na šumovite brežuljke i dolinu ispod.

Što je biska?

Biska je tradicionalna istarska rakija aromatizirana bijelom imelom i travama, a Hum je mjesto s kojim se najčešće povezuje. Obično se služi u maloj čašici prije ili poslije jela, blage gorčine i biljne arome. Ponudit će vam je u Humu i okolnim selima, često uz druge domaće rakije.

Hum je oduvijek bio grad, a ne selo, sa svojim zidinama, svojim vratima i svojim županom.

Aleja glagoljaša: od Roča do Huma

Cesta koja od malog grada sa zidinama Roča vodi do Huma poznata je kao Aleja glagoljaša. Uz nju stoji jedanaest kamenih spomenika posvećenih glagoljici, najstarijem slavenskom pismu, i ljudima koji su ga stoljećima rabili i čuvali u Istri i Hrvatskoj. Spomenike je izradio kipar Želimir Janeš krajem sedamdesetih i u osamdesetima, a postavljeni su uz cestu između dvaju gradića, usred otvorenog krajolika.

Svaki spomenik ima svoju temu. Među njima su Stup Čakavskog sabora na početku puta, kameni Stol Ćirila i Metodija, u čast dvojice braće povezane s nastankom slavenskog pisma, te Sijelo Klimenta Ohridskog, jednoga od njihovih učenika. Drugi podsjećaju na Istarski razvod, važnu srednjovjekovnu ispravu pisanu glagoljicom, i na hrvatske protestante 16. stoljeća. Posljednji je spomenik sama gradska vrata Huma.

Aleja je duga oko sedam kilometara i može se proći automobilom, biciklom ili pješice. Pješice ili biciklom najbolje ćete je doživjeti, zastajući kod svakog spomenika i upijajući tihi krajolik između njih.

Kako isplanirati posjet

• Kako doći. Hum je na sjeveru unutrašnjosti Istre, blizu Buzeta i Roča. Automobil je najjednostavnija mogućnost; javni prijevoz u ovom kraju je oskudan.
• Parkiranje. Automobil ostavite izvan zidina. Sam grad obilazi se isključivo pješice.
• Vrijeme. Za sam Hum dovoljan je sat. Za Aleju glagoljaša i posjet Roču dodajte još dva-tri sata.
• Sezona. Proljeće i jesen idealni su. U jesen posjet spojite sa sezonom tartufa oko Buzeta.
• Hrana. Hum je malen, pa unaprijed provjerite rade li mjesta za jelo, osobito izvan sezone.

Spojite ga s

Hum se lako uklapa u dan u unutrašnjosti Istre. Roč, sa svojim zidinama i glagoljaškom baštinom, prirodno je polazište. Buzet na svojem brdu središte je tartufarskog kraja. Južnije, freske u Bermu kraj Pazina, sa slavnim Mrtvačkim plesom, nastavljaju priču o srednjovjekovnoj umjetnosti unutrašnjosti; pogledajte Beram i Mrtvački ples. Usput pazite na vidikovce nad zelenim brežuljcima, koji su među najljepšima na poluotoku.

Hum nije mjesto koje se samo odradi. To je mjesto na kojem se shvaća kako je unutrašnjost Istre oduvijek živjela: na brdu, iza zida, sa svojim pravilima i svojim pamćenjem. Stanite na gradska vrata dok se spušta večer i tišina oko grada reći će vam ostalo.