Pićan i Gračišće: dva tiha gradića na brežuljcima istočne Istre

Zamolite nekoga da nabroji istarske gradiće na brežuljcima i čut ćete Motovun, Grožnjan i Hum. Rijetki će se sjetiti Pićna ili Gračišća – i upravo je u tome njihova draž. Stoje na susjednim brežuljcima istočno od Pazina, nekoliko minuta vožnje jedan od drugoga, i gledaju se preko zelene doline. Oba su mala, oba stara i oba mnogo tiša od slavnih gradića na sjeverozapadu. Ako vam kamene uličice, zvona i daleki vidici znače više od suvenirnica, vrijedi im posvetiti pola dana.

Gdje su Pićan i Gračišće?

Oba gradića leže u istočnom dijelu središnje Istre, između Pazina i obronaka Učke. Gračišće je bliže, nekoliko kilometara istočno od Pazina, na vrhu brežuljka. Pićan je dalje prema jugoistoku, također na brežuljku, iznad dolina koje se spuštaju prema istočnoj obali. Za vedra dana iz jednog se mjesta vidi drugo, a iz oba se gleda ravno u dugi hrbat Učke, planine koja dijeli Istru od Kvarnera.

Pićan: grad biskupa

Pićan je nastao na mjestu rimskog utvrđenog naselja Petina. Svoj pravi povijesni trenutak dočekao je zahvaljujući Crkvi. Od kasne antike do kraja osamnaestog stoljeća bio je sjedište biskupije, jedne od najstarijih u Istri, a pićanski biskupi dali su ovom malom mjestu ugled daleko veći od njegove veličine. Biskupija je naposljetku ukinuta, ali sjećanje na nju živi u kamenu: zgrada nekadašnje biskupske palače još stoji, a Pićanci su i danas ponosni na dugi niz crkvenih velikodostojnika.

Prvo što izdaleka primijetite jest zvonik. Stoji odvojen od župne crkve Navještenja Marijina i jedan je od najviših u Istri – vitka kamena igla po kojoj se Pićan prepoznaje sa svake ceste u dolini. Kad se popnete u staru jezgru, kroz srednjovjekovna gradska vrata ulazite u splet uličica, malih trgova i kamenih kuća. Tu je i nekoliko kapelica, među njima sv. Roka i sv. Mihovila. Crkvena riznica poznata je po starom liturgijskom srebru; u mjestu se raspitajte može li se razgledati.

Pićan nije mjesto muzeja. Njegov je užitak šetnja oko vrha brežuljka, gdje se teren s nekoliko strana strmo spušta, a pogled se otvara preko polja, šuma i raštrkanih sela prema Učki. Dođite kasno poslijepodne, kad svjetlo postane zlatno, a lastavice kruže oko zvonika.

Dva mala gradića na susjednim brežuljcima koji se gledaju preko zelene doline.

Gračišće: obzidano mjesto s gotičkom palačom

Gračišće je bolje očuvano od ta dva mjesta i jedno od najcjelovitijih srednjovjekovnih naselja u središnjoj Istri. Cijelo je naselje zaštićeno kao kulturno dobro, a mnoge kuće potječu iz petnaestog stoljeća. Sačuvani su dijelovi starih zidina, među njima jedna kula i glavna vrata, pa se u mjesto i danas ulazi gotovo kao što su ulazili putnici prije nekoliko stoljeća.

Odmah iza vrata mali trg uokviruje crkva sv. Marije, sagrađena 1425., a uz nju je kamena loža u kojoj se nekoć okupljala zajednica. U blizini je palača Salamon, gotičko zdanje u venecijanskom duhu i jedini primjer te vrste u ovom dijelu Istre. Nešto više stoji crkva sv. Eufemije iz četrnaestog stoljeća, poznata po srednjovjekovnom raspelu i pozlaćenom baroknom oltaru. Župna crkva sv. Vida, podignuta u osamnaestom stoljeću, nalazi se na rubu mjesta, a staro groblje ispred nje najbolji je vidikovac u Gračišću: Učka i njezin najviši vrh Vojak ispunjavaju istočni obzor, a za vrlo vedrih dana pogled seže sve do Alpa.

Kao i u Pićnu, i u Gračišću se živi, a ne glumi za posjetitelje. Vidjet ćete rublje na konopima, vrtove iza kamenih zidova i pokoju napuštenu kuću koja čeka nekoga strpljivog i s dobrim majstorom. To je podsjetnik na to kako je većina unutrašnjosti Istre izgledala prije turizma – i zašto toliki danas sanjaju o tome da ovdje obnove kamenu kuću.

Kako ih spojiti u jednom danu

Oba se gradića lako uklapaju u dan s Pazinom kao polazištem. Ujutro razgledajte pazinski kaštel i Pazinsku jamu, zatim se odvezite u Gračišće u šetnju i na vidikovac kod sv. Vida, a kasno poslijepodne nastavite do Pićna. Imate li više vremena, dodajte freske u Bermu, nekoliko minuta od Pazina, ili nastavite na jug prema Žminju i Barbanu. Planinari mogu produžiti prema Učki; u našem vodiču za planinarenje u Parku prirode Učka naći će ideje.

Što se ručka tiče, ovo je kraj konoba: obilna hrana iz unutrašnjosti, maneštra, domaća tjestenina i, u jesen, tartufi iz obližnjih šuma. Prije polaska pročitajte naš vodič kroz istarske konobe i ne očekujte velik izbor restorana ni u jednom od ta dva mjesta.

Dobro je znati

• Kako doći. Treba vam automobil ili bicikl. Oba su mjesta na kratkoj vožnji od Pazina, a javni prijevoz je oskudan.
• Parkiranje. Automobil ostavite na rubu mjesta i uđite pješice. Uličice su uske i strme.
• Crkve. Mnoge se otvaraju samo za misu ili na upit. Raspitajte se u mjestu ili u turističkom uredu u Pazinu.
• Obuća. Kameni pločnik zna biti sklizak nakon kiše. Obujte nešto što dobro prianja.
• Kada ići. U proljeće i jesen zbog vedrih pogleda na Učku i ugodne šetnje; ljeti predvečer zbog svjetla.
• Poštovanje. Ovo su živa mjesta, a ne muzeji na otvorenom. Govorite tiho i ne ulazite u privatna dvorišta.

Ako vam Pićan i Gračišće probude želju za još, naš vodič kroz istarske gradiće na brežuljcima predlaže koje još posjetiti i kojim redom.