Uskotračna pruga koja je nekoć povezivala Trst i Poreč danas je makadamska staza kroz tunele, preko vijadukata i pokraj gradića na brežuljcima. Kako je provoziti.
Nekoliko desetljeća početkom 20. stoljeća mali se parni vlak vijugavo probijao od Trsta do Poreča, zaobilazeći brežuljke, prelazeći doline po kamenim vijaduktima i zaustavljajući se u selima koja dotad nisu bila povezana ničim bržim od zaprežnih kola. Pruga se zvala Parenzana, prema talijanskom imenu Poreča, Parenzo. Nije dugo potrajala, ali njezina je trasa opstala i danas je jedna od najljepših biciklističkih staza u ovom dijelu Europe.
Kratka povijest pruge
Uskotračna pruga otvorena je 1902., kad je Istra bila dio Austro-Ugarske Monarhije. Prevozila je putnike, vino, maslinovo ulje, sol i drugu robu između sela u unutrašnjosti i luka. Nikad nije bila isplativa, a nakon Prvoga svjetskog rata, pod talijanskom upravom, sve joj je jače konkurirao cestovni promet. Zatvorena je 1935., a tračnice su ubrzo potom uklonjene.
Ostalo je trasirano tlo: usjeci, nasipi, tuneli, mostovi i zgrade postaja, koje je šuma polako preuzimala. Posljednjih je desetljeća trasa obnovljena kao biciklistička i pješačka staza kroz tri države – Italiju, Sloveniju i Hrvatsku – pod imenom Parenzana, Put zdravlja i prijateljstva. Hrvatska dionica, najdulja, prolazi sjevernom Istrom od slovenske granice prema Poreču.
Kako se vozi?
Budući da je građena za parne vlakove, Parenzana ima blage nagibe: nema naglih uspona, samo duge, ujednačene dionice uzbrdo ili nizbrdo. U Hrvatskoj je podloga uglavnom nabijeni makadam, s ponekim asfaltiranim dijelom u blizini mjesta. Nije to staza za cestovni bicikl, ali u njoj će uživati svatko kome je ugodno na treking, gravel ili brdskom biciklu.
Pravi karakter vožnje daje joj graditeljstvo. Staza prolazi kroz tunele usječene u stijenu, prelazi vijadukte visoko iznad dolina i obilazi padine u dugim, širokim zavojima. Neki su tuneli dovoljno dugi i mračni da vam treba svjetlo. U šumovitim dionicama hlada ima napretek, a pogledi se iznenada otvaraju na dolinu Mirne i prema gradićima na brežuljcima.
Najljepše dionice u hrvatskoj Istri
Od Buja do Grožnjana
Iz okolice Buja staza se blago penje kroz vinograde i šume prema Grožnjanu, gradu umjetnika na vrhu brežuljka. Stara postaja smjestila se podno grada; vrijedi skrenuti nakratko do zidina na kavu i pogled. Više pišemo u našem vodiču kroz Grožnjan.
Od Grožnjana do Livada i Motovuna
Ovu dionicu većina biciklista pamti najdulje. Trasa se polako spušta kroz tunele i preko vijadukata prema dolini Mirne i selu Livade, srcu kraja tartufa, gdje mali muzej pripovijeda povijest pruge. Pred vama se nad dolinom uzdiže Motovun na svom brežuljku. Staza prolazi ispod grada, pa do starih zidina vodi strm uspon cestom – ili, umjesto toga, zaslužena kava u podnožju.
Od Motovuna do Vižinade i Poreča
Južno od Mirne trasa prelazi blažu zaravan središnje i zapadne Istre, kroz polja, hrastove šume i mala sela oko Vižinade, a zatim se spušta prema obali kod Poreča. Mirnija je i otvorenija dionica, idealna da vožnju završite kupanjem u moru.
Građena za parne vlakove, Parenzana se polako penje i blago spušta, pa je može provoziti gotovo svatko.
Kako isplanirati vožnju
Ne morate provoziti cijelu trasu. Mnogi biciklisti za jedan dan izaberu jednu dionicu, često onu od Grožnjana do Livada i Motovuna, i dogovore prijevoz natrag do polazišta. Kondicijski spremniji cijelu hrvatsku dionicu prijeđu u dan ili dva, s noćenjem u nekom od gradića na brežuljku. U kraju rade najam bicikala i prijevoz; ljeti je najbolje rezervirati unaprijed.
Kroz dionicu oko Grožnjana i Livada lakše je općenito voziti od sjevera prema jugu, nizbrdo, no uz nagib pruge razlika nikad nije velika. Najbolja su godišnja doba proljeće i jesen: šuma je zelena ili zlatna, zrak svjež, a gradići na brežuljcima mirni. U srpnju i kolovozu krenite rano i ponesite dosta vode jer između sela ima malo fontana i trgovina.
Podsjetnik za Parenzanu
- Bicikl. Treking, gravel ili brdski bicikl s gumama prikladnima za makadam; omiljeni su i električni bicikli.
- Svjetlo. Prednje svjetlo nužno je za dulje neosvijetljene tunele.
- Voda i hrana. Ponesite dovoljno za cijelu dionicu; sela su međusobno udaljena.
- Pribor za popravak. Rezervna zračnica, pumpa i osnovni alat; signal mobitela u dolinama zna biti slab.
- Karta. Trasa je označena, ali preuzmite kartu za korištenje bez interneta u slučaju obilazaka.
- Sezona. Najugodniji su mjeseci od travnja do lipnja te rujan i listopad.
- Poštujte stazu. Dijelite je s pješacima, zatvarajte vrata na ogradama i ne ostavljajte smeće.
Zastanite zbog hrane
Dio užitka Parenzane jest to što prolazi kroz najbolji gastronomski kraj Istre. U jesen je dolina Mirne oko Livada i Motovuna središte sezone tartufa, a svaka konoba uz stazu ima jelo s tartufima na jelovniku. Spojite jutarnju vožnju s ručkom i shvatit ćete zašto se ljudi vraćaju. Za planiranje će vam dobro poslužiti naš vodič kroz sezonu tartufa i članak polagani vikend u Motovunu.
Parenzana je više od biciklističke staze: način je da polako upoznate sjevernu Istru – njezina sela, doline i tragove pruge koja ih je nekoć povezivala. Provozite jednu dionicu, često zastajkujte i ostavite vremena za poglede.
