Stolice koje se vuku po kamenu, stolovi koji se brišu desetak puta po smjeni, terase na slanom zraku. Restoranski namještaj mora lijepo izgledati i podnijeti grubo postupanje.
Dobar restoran pamti se kao večer, a ne kao tanjur. Hrana je najvažnija, ali gosti dva ili tri sata provode u prostoru, a tu se računa sve: visina stola, nagib naslona stolice, koliko postane bučno kad se sala napuni, svjetlo na licima s druge strane stola. Namještaj je onaj dio tog doživljaja koji ugostitelj može jednom odabrati i onda s njim živjeti godinama.
Ujedno je to i dio koji je najviše opterećen. Stolicu u punoj konobi ili restoranu s terasom u jednoj sezoni pomiču, na nju se naslanjaju, vuku je i slažu više nego što se kućna stolica pomakne za cijeli život. Ugostiteljski namještaj mora istodobno stvarati ugođaj i izdržati svaku večer.
Što jedna smjena čini namještaju
- Stolice. Vuku se po kamenim podovima, naginju unatrag na dvije noge, slažu jedna na drugu pri zatvaranju i razmještaju pri otvaranju. Najprije popuste spojevi, zatim noge.
- Stolovi. Po smjeni se mnogo puta brišu deterdžentima i sredstvima za dezinfekciju, rubove im udaraju pladnjevi i kolica, a za veća društva spajaju se jedan uz drugi.
- Klupe. Na njima sjedi svaki gost, s njih se brišu prolivena pića, a od njih se očekuje da cijelu sezonu ostanu čvrste i uredne.
- Prednja strana šanka. Cijelu je večer udaraju cipele i barske stolice, a čisti se istim jakim sredstvima kao i pod.
- Terase. Sunce, slani zrak, iznenadne oluje i namještaj koji se na početku i kraju sezone iznosi i unosi.
Kućni namještaj, koliko god bio privlačan, nije napravljen za to. Napravljen je da ga koristi nekoliko ljudi i da se s njim pažljivo postupa. U restoranu brzo popusti, i to uvijek u najgorem trenutku – neke kolovoške subote, kad nitko nema vremena za to.
Šperploča ili iverica pod opterećenjem
Velik dio serijskog namještaja izrađen je od iverice: drvne sječke prešane s ljepilom i obložene dekorativnom površinom. U restoranu se njezine slabosti brzo pokažu. Svaki put kad se spoj olabavi i ponovno pritegne, vijak sjedi u sve mekšem materijalu. Svako okrhnuće na rubu stola propušta vodu od čišćenja, a kad iverica upije vodu, nabubri i više se ne vraća u prvotno stanje.
Naš partnerski atelijer, Lampisa, ne koristi ivericu. Radi sa šperpločom, poznatom i kao multipleks: tankim slojevima furnira slijepljenima tako da se vlakanca svakog sloja križaju sa slojem ispod. Rezultat je materijal čvrst s obzirom na težinu, stabilna oblika, koji čvrsto drži vijke i okove i nakon ponovljenog sklapanja te mnogo bolje podnosi vlagu kad su rubovi propisno zaštićeni. U prostoru gdje se namještaj cijeli dan pomiče i čisti to nije sitnica. To je razlika između komada koji se jednom u sezoni pritegne i komada koji se mijenja. Širu usporedbu donosimo u članku šperploča ili iverica.
U restoranu nije pitanje hoće li se namještaj oštetiti, nego može li se popraviti idućeg jutra.
Popraviti umjesto zamijeniti
Svaki plan opremanja restorana treba računati s tim da će se nešto slomiti. Stolica će pasti s hrpe složenih stolica, kolica će okrhnuti rub ploče stola, presvlaka klupe će se poderati. Važno je što se događa poslije. Lampisa navodi da rezervni dijelovi ostaju dostupni, pa se namještaj može popraviti umjesto zamijeniti. Za restoran je to dvostruko važno: oštećen komad može se dovesti u red bez kupnje cijele nove garniture, a prostor zadržava ujednačen izgled umjesto da se postupno puni nasumičnim zamjenama.
Prije narudžbe vrijedi svakog dobavljača pitati koji se dijelovi mogu zamijeniti zasebno: jastučići sjedala, noge stolica, ploče stolova, presvlake klupa, prednje ploče šanka. Skidljive i perive presvlake na klupama te ploče stolova koje se mogu ponovno obraditi godinama produljuju vijek opreme.
Namještaj određuje ritam večeri
Oblik prostora utječe na ponašanje gostiju. Duboke, mekane stolice i široki stolovi mame goste da ostanu na još jednoj boci, što pristaje degustacijskom meniju ili vinskom baru. Uspravne stolice i kompaktni stolovi pristaju ručku s dvije ili tri izmjene gostiju. Ni jedno ni drugo nije pogrešno; namještaj jednostavno treba odgovarati vrsti večeri koju restoran želi pružiti i broju kuverata koji mora poslužiti.
Veličine stolova važnije su nego što većina vlasnika očekuje. Kombinacija stolova za dvoje koji se mogu spajati i fiksnih većih stolova daje osoblju u sali fleksibilnost. Klupe uz zidove smještaju više ljudi na manje prostora i često su najtraženija mjesta u sali. Širina stolica odlučuje koliko gostiju stane za stol, a da se laktovima ne dodiruju.
Akustika je dio namještaja
Kameni zidovi, popločeni podovi i staklo lijepi su, ali zvuk gotovo potpuno odbijaju. Puna sala brzo postane glasna, a gosti podižu glas sve dok razgovor ne postane naporan. Tapecirane klupe, tekstilni jastučići na sjedalima, paneli iza sjedećih mjesta i tekstil ispod stolova upijaju zvuk. Isplanirani zajedno s namještajem, mogu prostor učiniti osjetno mirnijim, a da se njegov izgled ne promijeni.
Terase i sezona
Mnogi istarski restorani većinu ljetne zarade ostvare na terasi. Vanjski namještaj treba birati prema suncu, soli i kiši, ali i prema tome kako će se spremati. Komadi koji se uredno slažu, jastuci koji se navečer mogu unijeti i završne obrade koje se prije iduće sezone mogu osvježiti štede i vrijeme i novac. Više o materijalima na otvorenom pročitajte u članku materijali koji žive s morem, solju i suncem.
Planirajte prije sezone, a ne usred nje
Za osmišljavanje, izradu i montažu namještaja po mjeri treba vremena, a radionice su najzauzetije upravo kad se restorani pripremaju za otvaranje. Uobičajene rokove izrade treba na vrijeme potvrditi s atelijerom. Najsigurnije je s dizajnom početi tijekom zime, nacrte ili 3D render odobriti početkom godine, a montažu obaviti u mirnim tjednima prije Uskrsa. Usluga atelijera za restorane osmišljena je upravo prema tom ritmu.
Dobar ugostiteljski namještaj nije stvar najvećeg ulaganja. Riječ je o odabiru komada koji izgledaju kako treba prve večeri i jednako tako na kraju pete sezone, uz sigurnost da se ono što se slomi može popraviti.
