Rasvjeta od muranskog stakla: što je, kako je prepoznati i kako živjeti s njom

Preko mora od Istre, nedaleko sjeverno od Venecije, leži skupina malih otoka na kojima se staklo izrađuje više od sedam stotina godina. Ime Murana postalo je sinonim za ukrasno staklo uopće, što je istodobno i kompliment i problem: mnogo stakla koje se prodaje kao „u muranskom stilu” nikad nije bilo ni blizu lagune. Ovaj vodič objašnjava što je pravo muransko staklo, zašto izgleda tako kako izgleda te kako odabrati muransku svjetiljku za vlastitu kuću i brinuti se o njoj.

Kratka povijest muranskog stakla

Venecija je imala staklare mnogo prije nego što je Murano postao slavan. Godine 1291. Republika je naredila da se peći presele iz grada na otok Murano, ponajviše zbog opasnosti od požara u gusto naseljenom gradu djelomično sagrađenom od drva. Okupljanje obrta na jednom otoku ujedno je bolje čuvalo njegove tajne, pa su muranski staklari stoljećima bili jednako cijenjeni koliko i pomno nadzirani.

U idućim stoljećima otok je Europi dao neka od najvažnijih postignuća u staklarstvu. U 15. stoljeću muranski su majstori usavršili cristallo, iznimno prozirno staklo, a poslije razvili cijeli rječnik ukrasnih tehnika, od tankih bijelih niti utkanih u prozirno staklo do sićušnih mozaičnih pločica poznatih kao murrine. Veliki razgranati lusteri koje vežemo uz venecijanske palače, okićeni staklenim cvjetovima i listovima, iz te su tradicije izrasli u 18. stoljeću. Staklo se na otoku izrađuje i danas, a ondašnji Muzej stakla tu priču pripovijeda detaljno.

Po čemu se razlikuje?

Muransko staklo oblikuje se ručno dok je vruće – puhanjem, izvlačenjem, štipanjem i rezanjem – tehnikama koje se prenose u otočnim radionicama. Boja se miješa u samo staklo, od minerala i metalnih oksida dodanih rastaljenoj masi, a ne nanosi se poslije. Rezultat je staklo s dubinom: svjetlo prolazi kroz njega i usput se oboji, umjesto da se odbije od površine.

Budući da je svaki element oblikovan ručno, nijedna dva nisu potpuno jednaka. Latice, listovi i kapi neznatno se razlikuju u debljini i zakrivljenosti. U lusteru s desecima komada upravo te sitne razlike čine svjetlo živim: lomi se nejednoliko, a svjetiljka izgleda drukčije iz svakog kuta i u svako doba dana.

Kako prepoznati pravo muransko staklo

Ne postoji jedan jedini test, a iskren je odgovor da je kupnja od pouzdanog izvora važnija od bilo kakvog trika. Ipak, neki znakovi pomažu.

• Sitne nepravilnosti. Mjehurići i neznatne razlike u debljini i obliku znak su ručnog rada, a ne greške.
• Boja u staklu. Boja treba prožimati staklo, a ne ležati na površini kao premaz koji se može ogrebsti.
• Težina i dubina. Ručno izrađeno staklo obično je zamjetno teško, a kad je upaljeno, djeluje duboko.
• Podrijetlo i dokumentacija. Pitajte gdje je staklo izrađeno. Staklo iz otočnih radionica može nositi kolektivni žig Vetro Artistico Murano, uveden kako bi ga zaštitio od imitacija.
• Cijena koja ima smisla. Ručno puhano staklo traži vrijeme vještih ruku. Vrlo niska cijena za velik „muranski” luster zaslužuje pitanje.

Svjetlo prolazi kroz muransko staklo i usput se oboji, umjesto da se odbije od površine.

Gdje muranska rasvjeta pristaje u kući

Očito mjesto je nad blagovaonskim stolom, gdje se luster vidi sa svakog stolca i osvjetljava lica oko stola. No muransko staklo dobro funkcionira i u drugim prostorijama, sve dok komad odgovara svjetlu koje treba dati.

• Blagovaonica. Luster ili skupina visećih svjetiljki, navečer nisko prigušenih.
• Dnevni boravak. Upečatljiv komad nad sjedećom garniturom, uz svjetiljke u visini kauča.
• Ulaz i stubište. Visoki kaskadni lusteri koji ispunjavaju okomiti prostor i dočekuju goste.
• Spavaća soba. Opalno ili mliječno staklo za mek, raspršen sjaj umjesto svjetlucanja.
• Kupaonica. Samo sa svjetiljkama predviđenima za zonu u kojoj se nalaze; pitajte električara.

Murano nije samo za velebne, tradicionalne prostorije. Jedan komad ručno puhanog stakla može biti jedini topli, zanatski predmet u inače jednostavnom, suvremenom interijeru, a upravo u tom kontrastu često izgleda najbolje. U istarskoj kamenoj kući staklo je prirodan par grubim zidovima i drvenim gredama: hvata svjetlo koje kamen upija. O veličini i visini ovjesa pročitajte u tekstu kako odabrati luster.

Prozirno, obojeno ili bijelo?

Prozirno staklo svjetluca i čuva prozračnost prostorije. Bijelo i opalno staklo raspršuje svjetlo u mek sjaj, blaži u spavaćim sobama i niskim prostorijama. Obojeno staklo – jantarno, dimljeno, zeleno – oboji cijelu prostoriju i najljepše je navečer. Što god odabrali, zamolite da ga vidite upaljeno ako je moguće, i to sa žaruljom kakvu ćete doista upotrebljavati: toplom bijelom, s mogućnošću prigušivanja i dobrim prikazom boja.

Kako čistiti i održavati muransko staklo

• Isključite svjetiljku i pustite je da se ohladi prije nego što dotaknete staklo.
• Prašinu brišite nježno i često mekom suhom krpom ili perjanicom. Redovito brisanje znači rjeđe temeljito čišćenje.
• Za temeljitije čišćenje skidajte staklene elemente jedan po jedan ako to izvedba dopušta, operite ih ručno u mlakoj vodi s malo blagog sapuna, isperite i osušite mekom krpom.
• Bez perilice posuđa, abraziva i agresivnih sredstava. Mogu zamutiti površinu i oštetiti pozlatu.
• Fotografirajte prije rastavljanja. Tako ćete složeni luster mnogo lakše ponovno sastaviti.
• Pazite na morski zrak. U kući blizu mora sol može ostaviti film na staklu i metalu; nježno i redovito čišćenje čuva sjaj.

Muranska rasvjeta iz Lampise

Lampisa, istarski atelijer s kojim surađujemo, nudi rasvjetu, među njom i lustere od muranskog stakla, koju možete pregledati u njezinu online katalogu. Budući da atelijer izrađuje i namještaj po mjeri, od šperploče, a ne od iverice, može luster, stol ispod njega i prostoriju sagledati kao cjelinu i kroz uslugu od moodboarda do rendera pokazati vam ih zajedno u 3D renderu prije nego što odlučite.